  Naziv mjesta Kosinj prvi se puta spominje 1461. U 15. stoljeću. Kosinj pripada knezovima kosinjskim od plemena Stupića. Knezovi Frankopani, već tada najznačajnija hrvatska plemićka obitelj, imaju svoje posjede u Kosinju znatno prije, ali 1489. ugovorom s knezom kosinjskim, postaju vlasnici cijelog Kosinja. U Kosinju su Pavlini, takozvani bijeli fratri, jedini red koji su osnovali Hrvati, imali Gutenbergov tiskarski stroj. Po odobrenju rimskog dvora, ondje je 1482. tiskana prva crkvena knjiga napisana glagoljicom i na hrvatskome jeziku, te prva knjiga slavenskog juga - "Kosinjski misal". Najočuvaniji primjerak nalazi se u Petrogradu. Druga knjiga tiskana na našem tlu bio je Brevijar iz 1493. godine, kojem u kolofonu piše da je tiskan u Kosinju. Potvrdu da je u Kosinju bila tiskara čitamo u izvještaju senjskog biskupa Sebastijana Glavinića, koji je 1696. bio u službenoj vizitaciji Kosinju. U izvještaju je napisano da je vidio glagoljske brevijare tiskane u Kosinju na ilirskom jeziku.
 Iako je Kosinj nedovoljno arheološki istražen, spomenici koji su poznati, govore o velikoj naseljenosti kosinjskog područja u antičko doba. Dokaz tome su spomenici kao Pisanikamen u Begovači, urne i sarkofazi u crkvi Sv. Ivana Krstitelja, iskopine japodske kneginje na Plešinoj glavici...
Jednako tako u Kosinju je osebujna njegova priroda: prekrasan i jedinstven meandar rijeke Like,po dužini druge ponornice u Europi; ponor Like tzv. Markov Ponor u kojem je pronađen jedini živući slatkovodni podzemni školjkaši (Congerisa kusceri Bole); planina Kalić sa koje se pruža prekrasan pogled na cijelo Kosinjsko polje, Velebit i ostala područja; jela Car kao najveća jela u Europi; jezero Kruščica u sklopu kojeg se nalaze dvije preljepe spilje Horvatova i Poljakova...
|
